Na izborima će se ove godine boriti više od 130 političkih partija.

Jedan dio njih će pokušati da osvoji vlast, dok će mnogi iskoristiti svoje zakonsko pravo da dobiju nekoliko posmatračkih mjesta, pokušaju „razbiti glasove“ opozicije ili pomrse konce partijama u čijem su sastavu ranije bile.

Bosna i Hercegovina je zemlja sa najviše registrovanih političkih partija u Evropi, a uprkos tome, svake godine osnivaju se neke nove i to posebno pred izbore.

Tako se prema podacima Centralne izborne komisije BiH, za lokalne izbore prijavilo 135 političkih stranaka i 383 nezavisna kandidata.

Iako niko od građana BiH ne bi znao da ih nabroji ni pola, sve te partije imaju zakonsko pravo da se bore za glasove.

Osim partija koje su nastale cijepanjem velikih stranaka, koje će se sada sa sličnim programima, pa i nazivima stranka, boriti u jednoj koaliciji, pa čak i podržavati one od kojih su se otcijepili, pojavljuje se sve veći broj i onih anonimnih partija sa ljudma za koje niko ranije nije čuo.

Tome svjedoči i primjer iz Lopara, gdje su osnovane dvije stranke, na istoj adresi i sa potpuno identičnim programima i ciljevima, samo drugačijim imenom.

Mnoge ovakve partije učestvovaće u izborima i boriti se da ostvare svoje ciljeve, samo je pitanje koje.

Politički analitičar, Velizar Antić, za Srpskainfo kaže da postoje dva osnovna razloga pojave novih političkih partija, naročito prije izbora.

– Prvi je taj da je izborni prag sveden na tri odsto, što je jako nisko. I dok je na nivou RS teže doći i do ovih tri odsto, na lokalu i nije naročito teško osvojiti ovaj broj glasova da biste ušli u lokalnu skupštinu. Vjerujem da iz ovog razloga mnogi ljudi na lokalu pokušavaju da uđu u lokalnu skupštinu i na ovaj način počnu svoju političku karijeru – smatra Antić, dodajući da se ovaj razlog može i razumjeti jer predstavlja jedan vid demokratske kompeticije.

Velizar Antić

Kaže da drugi razlog za osnivanje političkih partija jeste u jednom obliku manipulacije i korišćenja “rupa u zakonu”.

– Naime, prema važećem Izbornom zakonu, svaka registrovana politička partija ima pravo da delegira određeni broj svojih ljudi na izborna mesta i u tijela zadužena za praćenje izbornog procesa. I u ovom segmentu je veliki prostor za manipulaciju, jer imamo situaciju da se za izbore registruju “fantomske” političke partije i zahvaljujući činjenici samog učestvovanja na izborima, imaju pravo na određeni broj ljudi u izbornim komisijama, koje oni u dogovoru sa većim političkim partijama njima i prepuštaju – kaže on.

Objašnjava da je ovo jedan oblik legalnog varanja na izborima, jer je, sa druge strane, sve urađeno po zakonu.

Kao što smo već rekili, pojava osnivanja novih, anonimnih pratija nije jedini način na koji na scenu nastupjau nove stranke.

Posljednjih godina sve je česšče cijepanje postojećih, veliki stranaka i stvaranje novih sa gotovo istim imenom i ideologoijama.

– Od kada je u decembru 2015. godine cijepanjem SDS osnovana Ujedinjena Srpska, došlo je do proliferacije političkih partija u RS. Redom su kao pečurke posle kiše nastajale US, NDP, DEMOS, Mićićev SDSS i Selakov SPS, a svi partijski programi kao konkretizacija političkih ideologija su gotovo identični – baš kao i ciljevi svih novonastalih partija – objašnjava politikolog Darko Kuzmanović.

On smatra da se politika u RS već duže vrijeme posmatra isključivo kao biznis i način za brzo i enormno bogaćenje na račun građna.

– Te male političke partije osnivaju se isključivo zbog cijepanja i razvodnjavanja glasova opozicije ili slabljenja koalicionih partnera, da bi bile dio vlasti i skrpile skupštinske većine kako na državnom nivou tako i u lokalnim zajednicama i da se, ako je to ikako moguće, što bolje istrguje pozicijama i ostvari maksimalna finansijska korist. Upravo to i jeste razlog zbog kojeg je BiH zemlja sa najviše političkih partija u Evropi – zaključio je on.

„Pretjerivanje sa demokratijom“

Pojedni stručnjaci već godinama ukazuju na manjkavosti Izbornog zakona, a jedna od promjene bi, kako kaže Kuzmanović, mogla biti i da se poveća izborni cenzus.

– Iako bi to bio mali korak nazad za demokratiju, mandati bar u nekoliko narednih izbornih ciklusa trebali ostajati partijama, a pored toga i bi se i drastično trebao povećeti izborni cenzus koji trenutno iznosi tri odsno, na možda pet odsto koliko je u Hrvatskoj. Vezano za temu, ratni premijer Velike Britanije, Vinston Čerčil je jednom rekao da “ne postoji veća opasnost po demokratiju od pretjerivanja sa demokratijom”. Osamdeset godina kasnije, u RS se, na praktičnom primjeru pokazalo da je ovaj veliki britanski državnik bio itekako u pravu. Tome danas svjedočimo – zaključuje Kuzmanović.

SrpskaInfo